Azat

Zina Jahic i Azat

Ovo je moja kratka priča o mojoj prvoj ljubavi u svijetu konja.
Prvo sam počela jahati na školskim konjima, i sve sam ih jednako voljela. Naučili su me puno stvari, ali moja prava ljubav je bio moj prvi i jedini konj, Azat.

Azat je borički arap sa ergele Borike koji je prije mene bio u vlasništvu mog tadašnjeg trenera. Početci su bili teški jer on je kao niti jedan drugi konj kojeg sam susrela ni jahala u životu. Bio je puno agilniji i tražio je da uvijek dam najviše od sebe, i da nikada ne odustanem nakon pada.

Ovaj kratki i brzi stvor mi je pomogao da progutam strah vezan za jahanje, počevši od blagog kentera do preskakanja prepona, i sve do full galopa preko dugih livada. Nakon svega što sam iskusila s njim, ne mislim da bih se ikada prepala u sedlu, šta god da se desi.

Mnogi bi odustali od njega, ali ja sam s njim iskusila nešto što mi ni jedan drugi konj nije mogao ponuditi. Tražio je da ga razumijem. „Govorio“ mi je stvari koje ni jedan drugi konj nije. Naša priča se protegnula iz sedmica i mjesece, i s vremenom sam naučila da se mogu pouzdati u njega, a i on u mene, ali da i uvijek ima koji novi izazov ili prepreka što moramo savladati zajedno.

Iako nismo nikada bili tim za laganice jahanje ili za neku olimpijsku disciplinu, uvijek smo znali šta želimo jedno od drugog. Naša veza je nešto više od samog jahanja i lonžiranja. Nakon nekog vremena, od glasovnih komandi smo prešli na misaone; ja mislim kenter, on misli kenter; ja mislim hod, on misli hod. Naravno, stoj se ne pika jer nijedno od nas dvoje ne želi stati. 😀

Danas dan poželim iskusiti nekog drugog konja; vidjeti šta mi se još nudi u ovom divnom svijetu ovih preljepih životinja, ali se sjetim da uvijek imam jednu pravu ljubav i štali sa pirgicama na nosu i velikim, sjajnim očima koja čeka da zajedno pretrčimo koji kilometar.

Moja prva i zadnja ljubav, Azat Lenkoran.

ReklamaPansion za konje Lazy Horse
ReklamaNeed a ride to ride
ReklamaJahanje u prirodi
ReklamaŠkola jahanja Lazy Horse