Moja prva ljubav

Nadja Caklo

Još kao trogodišnjakinja, kada sam već postajala svjesnija svijeta oko sebe, razvila sam ljubav prema životinjama, naročito konjima. Tako mala, tu ljubav sam održavala većinom preko slika i filmova. Međutim, godinu dana kasnije došao je trenutak kada ću upoznati uživo ljubav iz svojih snova, tu gracioznu, veliku životinju. Kada više nije bilo filma o konjima kojeg nisam odgledala po 100-ti put, moji roditelji su odlučili da je vrijeme da me konačno odvedu na ranč blizu naše vikendice. Misleći da ću se prepasti kada shvatim da to nije mala i bezopasna životinja, i da će se moja ljubav ugasiti, nisu mi uplatili čas jahanja i došli su opušteni i spremni da krenu kući. Ali, desilo se baš suprotno, mala četverogodišnja Nadija se razletila po štali, oduševljena i zaljubljena.

Prvi konj, odnosno kobila koju sam u životu jahala je bila Beba, u Fondaciji ”Zemlja prijateljstva i mira”. I dan danas je pamtim kao bitnu prekretnicu u svom životu, ona me zadržala u ovom, tada hobiju, sada već sportu koji treniram, ona je bila ta koja me nagnala da totalno padnem na konje, njene mile tamne oči, mekana griva, debeljuškasta guza i bijela zvijezda na čelu. Nju ću pamtiti do kraja života. Od nedjelje do nedjelje sam čekala na trenutak s njom, pripremala posebnu jabuku samo za nju, i čim bih kročila na ranč, trčala sam u njen boks da je počastim onim što najviše voli, jabukom, mrkvom ili kockicom šećera i porcijom maženja. Zatim je slijedio čas jahanja, podrazumijevalo se da ja jašem Bebu. U početku su mi instruktori pokušavali davati druge konje, ali sa tvrdoglavim djetetom koje se vezalo za jednog konjića teško možeš izaći na kraj, tako da su na kraju odustali i svaki put me dočekivali sa istim uzdahom i rečenicom ”Naravno, opet Nadija i Beba..”. Na njoj sam probala prvi galop, kasnije i naučila galopirati, sa nje sam naučila padati a da ne završim sa lomovima, sa njom sam uživala na svojim prvim terenima u životu, preskakala prve prepone i pripremala se za polaganje galopa 2.

Nažalost, Beba i ja smo se rastale. Od 2008. do 2013. godine sam napravila pauzu u jahanju, i 2013. godine počela sve ispočetka u novom klubu, među novim konjima. Beba je ostala u Fondaciji ”Zemlja prijateljstva i mira”, gdje joj je lijepo, gdje uživa zajedno sa Aškom, Danijem, Ezelom, i ostalim drugarima s kojima je uživala i dok sam ja bila tu. I dalje je dočekuju jabuke i ostale poslastice u boksu, djeca dolaze i odlaze iz njenog života, kao što sam i ja prošla, ali ona će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu i niko je nikada neće moći zamijeniti.

ReklamaPansion za konje Lazy Horse
ReklamaŠkola jahanja Lazy Horse
ReklamaJahanje u prirodi
ReklamaNeed a ride to ride