Kloniranje konja

Nije sve u novcu, ima nešto i u ljubavi

Kloniranje konja

Koliko god zvučalo daleko, nestvarno ili nehumano, kloniranje konja sa najboljim genetskim materijalom je već postalo praksa.  Prvi uspješno klonirani konj, rođen od strane svoje genetski identične majke je kobila nazvana Prometeja, pasmine haflinger. Rođena je 2003. godine i nazvana je imenom koje vodi porijeklo iz grčke mitologije, a znači hrabar, kreativan, originalan. Raniji klonovi, kao što je ovca Doli, su dobili svoju DNK od donora, a ”uzgojeni” su u  maternici surogata sa kojim nisu u srodstvu. Tada se mislilo da je za preživljavanje embrija neophodno njegovo prepoznavanje kao drugačijeg od strane imunog sistema majke. Na primjeru Prometeje postignut je napredak u kloniranju, u smislu stvaranja identične kopije, što bi moglo da bude put ka stvaranju novih jedinki identičnih šampionima.

Prometeja sa svojom genetski identičnom majkom

Prometeja sa Pegasosom

Prometeja je kreirana u laboratoriju (Laboratory of Reproductive Technologies – Cremona, Italija)  fuzijom jedra iz kožne ćelije majke sa praznom jajnom ćelijom, koja je potom kao embrio vraćena u maternicu majke nakon nekoliko dana konzervacije u laboratoriju. Prometejina priča se ne završava tu, naučnici su željeli da pokažu da je klonirani konj ne samo zdrav, nego i sposoban za dajnju reprodukciju. Tako je Prometeja po dostizanju fertilne dobi oplođena procesom inseminacije (česta praksa kod uzgajivača) i nakon 11 mjeseci rađa zdravo ždrijebe po imenu Pegasos.

Kloniranje šampiona je veliki biznis. Na primjer, Kompanija ViaGen iz Teksasa https: //www.viagen.com/ kojoj je slogan “Američka kompanija za kloniranje životinja u koju imate najviše povjerenja” (eng. America’s Most Trusted Animal Cloning Company) naplaćuje oko 1800 dolara za  prezervaciju genetskog materijala, a  sam process kloniranja košta dodatnih 85 000 dolara. Iako klonovi izgledaju identično svojim DNK originalima, još uvijek je upitno da li pokazuju isti temperament i sportske mogućnosti. Treneri su  i dalje ti koji igraju ključnu ulogu.

Danas postoji nekoliko stotina kloniranih konja. U julu 2012.god. Internacionalna konjička federacija (Féderation Equestre Internationale – FEI) je ukinula zabranu za natjecanje kloniranih konja na Olimpijskim igrama. Znači prema FEI svi konji sa navršenih 9 godina života mogu učestvovati na Olimpijskim igrama, uključujući klonove.

Na prvi pogled reklo bi se da je sada omogućeno uzgajivačima da stvaraju kopije šampiona koji će pobjeđivati na takmičenjima, ali na žalost za sada masa uzgajivača koristi klonove svojih šampiona za rasplod, a originali učestvuju na sportskim takmičenjima. Razlog za  njihovo ne učestvovanje u takmičenjima je slijedeći: genetski identična jedinka ne mora postići rezultate kao svoj original jer je za postizanje rezultata potrebno dosta ulaganja, a uzgajivač već ima takvog konja. Razlog za njihovo učestvovanje u raspoludu je slijedeći:  najčešće najperspektivniji pastusi se kastriraju u cilju bolje kooperativnosti na treninzima, nakon čega ne mogu više producirati ždrijebad (dok njihovi klonovi mogu), a kobile mogu dati za života oko 15 ždrijebadi ako su prosječno fertilne  (ali kada se treniraju za vrhunska talmičenja to predstavlja gubitak vremena jer jedno ždrijebe kobila nosi 11 mjeseci). Znači originalni konj putuje i takmiči se, dok njegov klon postaje mašina za rasplod i ždrijebljenje.

Royal Blue Boon je prvi komercijalno klonirani konj. U vrijeme njene smrti, njeno potomstvo (ždrijebad i klonovi) su zaradili više od 9 milijona dolara u jahaćoj areni. Dva njena klona Royal Blue Boon Too i Royal Blu Boon su na slici.

Prošlo je pet godina od kako je FEI skinula zabranu za učestvovanje klonova na Olimpijskim igrama, pa ipak još niti jedan klon nije nastupio na igrama ni u Londonu, ni u Riu de Žaneiru, a ostaje da se vidi da li će se klonovi takmičiti 2020 na Tokijo igrama. Osim FEI postoje druge asocijacije koje još uvijek ne dozvoljavaju učestvovanje klonova na svojim takmičenjima, kao na primjer  American Quarter Horse Association. Jedan od razloga zašto je FEI dozvolila ulazak klonova a Olimpijske igre je činjenica da klonovi ne odgovaraju 100%, nego 98% originalima, te je zaključeno da ipak nisu identični i još više je dato na važnosti uticanjima okoline, kao što su trening, trener i jahač na njihov razvoj u šampiona.

Do sada su sigurno svi čuli za najboljeg konja svih vremena koji se zvao Sekretarijat. U vrijeme Sekretarijata moglo se samo maštati o kloniranju takvog konja, ali sa iskustvom koje danas postoji u kloniranju, tačno se zna, svako može klonirati Sekretarijata, ali ga ne može svako uzgojiti.
Jedan od primjera kloniranog konja je i pastuh Gemini koji je kloniran u već spomenutoj kompaniji ViaGen. Gemini je kloniran od punokrvnog kastrata po imenu Gem Twist koji je jedini u istoriji imenovan konjem godine tri puta za redom od strane American Grand Prix Association. Također je osvojio dvije srebrene medalje na Olimpijskim igrama 1988. godine i proglašen je za najboljeg konja na svijetu “World’s Best Horse” 1990. godine.

Gemini, klon  punokrvnjaka Gem Twista 

Gem Twist “World’s Best Horse”(original)

Gem se povukao iz svijeta sporta 1997. godine, umro je 2006., a 2008. godine se oždrijebio njegov  ”identični blizanac” Gemini. Gemini je danas pastuh i koristi se za rasplod u cilju očuvanja i prenosa  izvrsnih gena, koji bi prema mišljenju njegovih vlasnika, bili izgubljeni. https://www.viagen.com/story/gemini-jumping-horse/
FEI je naglasila da prihvata kloniranje kao tehniku rasploda – ali nikada neće dozvoliti proces koji će preferirati određene gene u cilju stvaranja superkonja. Svjesni su da ne mogu zaustaviti process, ali da  moraju strogo monitorirati process, u cilju da ne postane štetan za konje ili za sport.

Na veliku radost naših konja, mi im u Bosni i Hercegovini  još uvijek pružamo šansu za ljubav. Možda ćemo dobiti manje šampiona, zaraditi manje novca ali sigurno ćemo imati više sretnih konjića koji vode ispunjene živote.