Konj čuje istovremeno sa oba uha kao i čovjek. Ali za razliku od čovjeka zahvaljujući velikoj ušnoj školjci koja se ponaša kao “satelitska antena”, on može da uhvati zvukove koji čovjeku mogu promaći. Također konj čuje zvukove visokih frekvenci kao što su ultrazvuci, npr. zvukove koje proizvodi slijepi miš. U prirodi konj je plijen životinjama predatorima.
Obzirom da predatori kada love plijen ne proizvode zvukove, konji su razvili sposobnost da čuju druge zvukove koji ih upozoravaju na “šunjanje” predatora, kao što su pucketanje grančica, povijanje suhe trave.
Konj može da odrede smijer dolaska zvuka i ako shvati taj zvuk kao opasnost, tada se može iznenada trznuti, odskočiti u stranu, odbiti da ide u pravcu u kojem vi želite ili naglo zagalopirati u suprotnom pravcu. Konj ne želi da bude hrabar. Kada bi bio hrabar sigurno bi ga neprijatelj pojeo. Njegova najbolja šansa za preživljenje je da prvo pobjegne, pa poslije da razmišlja.
