Pred nama je proljeće. Za jahače vremenska prognoza bi izgledala ovako: dug dan, obilje sunca, mnoštvo sati i dana ispunjenih čistom srećom, jahanjem, uz promjenjive temperature, česte pljuskove i kišne periode. U nekim zemljama, sa dugom konjarskom tradicijom postoji izraz za takvo promjenjivo vrijeme – “vrijeme kolika”. Kolike su po život opasan zdravstveni problem konja, čak drugi po redu uzrok smrtnosti konja. Sami vremenski uslovi na pojavu kolika su naučno odbačeni, ali uticaj faktora koji su posljedica tih vremenskih promjena mogu dovesti do kolika.
Za i protiv jahanja po kiši postoji dosta razloga. Nekada je zaista lijepo jahati u prirodi po laganoj kišici, a nekada se jahač i konj neželjeno nađu na stazi po nevremenu i pljusku. U nekim školama jahanja se otkazuju sve lekcije u kišnim uvjetima u vanjskim arenama, dok je po drugima u redu dovršiti trening ili takmičenje po laganoj kiši, ili čak po najvećem pljusku.
Nikada ne treba zaboraviti da je ”rekvizit ”koji je neophodan za to uživanje u prirodi, treningu ili takmičenju, živo biće koje nismo pitali šta ono želi. Zato kada razmišljamo o zdravstvenim razlozima za i protiv jahanja po kiši, treba misliti isključivo na konja, jer konj sigurno ne bi izabrao da izađe iz svoje tople i sigurne štale, odradi trening, takmičenje ili ide na terensko jahanje po nevremenu. Konj u prirodi nije baš veliki avanturista, tako da bi u slučaju kiše, kada ima priliku, sigurno potražio neki zaklon. Što se tiče zdravstvenog rizika za jahača, ukoliko je propisno obučen, uvijek ima minimum zaštitne opreme koji će ga sačuvati od kiše. Naravno, kada se misli o sigurnosnim razlozima jahanja po kiši, jednako su važni i konj i jahač.
Jasno je da ”konj nije od šećera” i da se neće istopiti po kiši, te da u prirodi konj boravi i na kiši, i na snijegu i po vjetru ili hladnom vremenu. Ali nije sve tako jednostavno. Kada je konj na ispustu na kiši, njegova dlaka ne dopušta vodi da dođe do kože, a kada se igra po kiši može se primjetiti da odjednom stane sa igrom, to je trenutak kada počne da se znoji, čime se štiti od pothlađivanja.
Kada je konj pod jahačem, dlaka ima istu zaštitnu funkciju, ali konj tada reaguje na jahačeve komande, a ne na svoje, što znači da trenira i kada počne da se znoji. Kada se istovremeno znoji i kisne vodeni sloj znoja pri koži sastavlja se sa vodenim slojem kiše na dlaci i praktično područja koja bi normalno ostala suha i grijala konja, postaju mokra i gube svoju funkciju u regulaciji toplote. Dalje, dok konj galopira, noge ispod koljena i stomak sa brojnim površinskim krvnim sudovima i bez mišića koji bi ih grijali su izloženi ponovljenim zapljuskivanjima hladne vode iz bara. Rijetka je kiša bez vjetra, koji dodatno hladi, sada već mokrog konja. Sve ovo dovodi konja u opasnost od pothlađivanja.
Konji se ne razbole često, tako da pothlađivanje ne mora biti veliki alarm, ali kada se razbole, to zna postati veliki problem. Najčešći problemi pothlađenog konja su upala respiratornih puteva i kolike. Poznata je činjenica da pothlađen konj u velikom broju slučajeva odbija da pije vodu. Prilikom treninga i znojenja konja dolazi do dehidracije i to u velikom dijelu dehidracije crijeva. U kombinaciji dehidracije crijeva, prisustva suhe hrane u crijevima, odbijanja uzimanja tečnosti nakon treninga i gubitka elektrolita znojem stvaraju se savršeni uslovi za stvaranje kolika.
Dobra zaštita zdravlja konja u periodu promjenjivog i kišnog vremena je adekvatna briga o konju tokom ispusta i treninga, te kvalitetan gruming nakon ispusta ili treninga. Za prevenciju kolika tokom ”vremena za kolike” potrebno je dobro napojiti konja prije treninga, nuditi toplu vodu poslije, smanjiti zrnatu hranu na minimum (naročito ako je konj zbog vremenskih prilika duže u štali nego inače), jahati što je manje moguće po kiši, te koristiti adekvatnu opremu za kišu.
