Konji, prelijepe i graciozne životinje koje svi toliko volimo, nisu uvijek izgledali kako ih mi poznajemo. Smatra se da su evoluirali u posljednjih 45 do 55 miliona godina od životinje sa više prstiju u veliku životinju sa kopitima, kako izgledaju i danas. Čovjek je prvi put počeo da pripitomljava konja oko 4000 godine p.n.e. te se smatra da je pripitomljavanje postalo često oko 3000 godine p.n.e. Danas, neke pripitomljene vrste konja žive kao ‘divlji’ konji, mada oni nisu zapravo divlji. To su konji koji imaju pretke koji su bili pripitomljeni, ali oni se danas rađaju i žive slobodno u divljini.
Jedina vrsta pravog divljeg konja koji nikada nije pripitomljen i danas živi je Przewalski konj, koji potiče iz stepa srednje Azije, koji je ujedno i ugrožena vrsta.
Anatomija konja omogućava im da iskoriste svoju brzinu da umaknu predatoru, imaju razvijen osjećaj za balans i osjete kada trebaju da se bore, a kada da bježe. Zbog toga konji mogu da spavaju i stojeći i ležeći, kako bi mogli da pobjegnu predatoru lakše ukoliko je to potrebno.
Pripitomljavanje konja je počelo najvjerovatnije u srednjoj Aziji oko 3500 godina p.n.e., gdje najraniji arheološki podaci o pripitomljavanju konja dolaze sa nalazišta iz Ukrajine i Kazahstana i datiraju otprilike između 4000 i 3500 godina p.n.e. Već do 2000 godine p.n.e. postoje arheološki podaci da su pripitomljeni konji živjeli i u sjevernom dijelu Evrope. Kada su korišteni za rad, konji su pružali snagu skoro sedam puta veću od čovjekove, olakšavajući mu tako poslove. Kada su ljudi počeli koristiti konje za jahanje, oni su im prvi dali osjećaj za brzinu, otvarajući im nove horizonte poput lova, novih načina ratovanja, kolonizacije i na kraju, politike. Kralj bez konja nije bio kralj, a od svih životinja koje je čovjek pripitomio, konji su bili prvi među jednakima sa njim. Dugo su značili mnogo za čovjeka i na svom značaju počeli su gubiti tek početkom 20. vijeka, razvojem automobilske industrije.
Konj je plemenita domaća životinja, koja je veoma vjerna i privržena svom gospodaru. Konji su korišteni za vuču, rad u polju, kao prevozno sredstvo, a kuća koja je imala konja bila je ‘bogata’ kuća. Nažalost, konji su korišteni i u ratne svrhe, kada su vojnike nosili u boj i zbog ljudske pohlepe nerijetko platili sopstvenim životom. Huni su Evropu osvajali na konjima, Marco Polo otkrivao je Aziju jašući, a svjedočili su i otkrivanju Divljeg zapada i američkog kontinenta. Iako su njihovu ulogu danas preuzeli dizelski i benzin motori u automobilima, snaga tih motora i dalje se izjednačava konjskom snagom, pa je tako motor bolji što ima više konjskih snaga. Ovu frazu prvi je upotrijebio James Scott, inžinjer iz Škotske, kada je određivao snagu motora.
Danas postoji preko 100 različitih pasmina konja. Konj ima 44 zuba, vole slatkiše, jabuke i mrkvu. Postaju seksualno sposobni nakon dvije godine života, a kobila ždrijebe nosi 11 mjeseci i skoro uvijek oždrijebi samo jedno ždrijebe. Najstariji konj na svijetu upisan u Guinessovu knjigu rekorda je Old Billy, konj koji je živio 62 godine, najveći konj je bio Sampson koji je živio u 19. vijeku i bio je visok 219 cm i težak 1524 kg, a Little Pumpkin bio je najmanji konj, visok 35,5 cm i težak 9 kg.
U današnje vrijeme, konji se koriste većinom za jahanje, prestižan i graciozan sport, baš kakve su i ove životinje. Međutim, konji se koriste i u razna terapeutska svojsta, rad sa bolesnim ljudima, a posebno djecom. Prednosti vremena provedenog sa konjem i vremena provedenog jašući konja su brojne, a nerijetko se koriste i za razne oblike učenja. Konji, prelijepe, graciozne, poetične, temperamentne i vatrene životinje, opjevani su u mnogim pjesmama i djelima, gdje im je čovjek odavao počast i izražavao zahvalnost na svemu što su učinili za njega, ističući njegovu ljepotu i gracioznost.
Ni razvoj automobilske industrije, napredak nauke i promjena i poboljšanje načina života čovjeka, nije uspjela prekinuti vezu između njega i konja. Odnos čovjeka i konja potiče iz drevnih vremena i svakim danom se sve više razvija i napreduje. Ta je veza neraskidiva, a čini se da su baš sve navedene stvari pomogle da odnos između čovjeka i konja evoluira iz ‘radnog’ u prijateljski. Konji su nekada najviše korišteni za pomoć u polju i pri radu, kao i prevozno sredstvo, dok je konj danas rame uz rame sa psom, čovjekovi najbolji prijatelji.
